Briten i Brulajtli

Inteligentni dijalozi, emocionalno nabijene izjave i brojne verbalne doskočice, temeljene na nehotičnim nesporazumima ili krvavim raspravama, obavezna su karakteristika noira, kako u filmu, tako i u stripu. Grafička novela „Britten and Brulightly“ ne pati od manjka suvislih rečenica, galerija sporednih likova dovoljno je razgovorljiva i šarena (unatoč izostanku šarenih boja), tako da fabula ne gubi na intenzitetu, već se postupno pojačava kako primiče kraju. „Britten and Brulightly“ u sebi nema istaknutu obrazovnu ili angažiranu crtu jer nije na noir pričama da šire humanističke spoznaje, već da prikažu manju ili veću zločinačku priču iz što se može dogoditi u svakom susjedstvu i koja bi se, da nema neželjenog znatiželjnika u obliku detektiva ili sasvim slučajnog prolaznika, trajno zakopala. Može se reći da u noir ostvarenjima nema previše mjesta za prosječne i priglupe pojedince, već da prevladavaju intelektualno nadmoćniji i prepredeniji likovi, što će reći da noir publika mora biti zahtjevnija i upućena u cjelokupnu tematiku ako želi što bolje doživjeti uspješno ostvarenu noir priču.
(Miroslav Cmuk)