Srpski ratnici u anegdotama

Birao sam anegdote u kojima je iskazana hrabrost, poštenje, vojničko dostojanstvo, razborit stav prema teškoćama, otpor iskušenjima, duhovitost. Nalazimo primjere vojničkog viteštva i poštovanja protivnika; primjenu principa ratnog i humanitar- nog prava kad još svijet nije znao za Ženevske i druge konvencije i povelje… Srpski i crnogorski ratnici držali su se nekih svojih nepisanih ali časnih ratnih pravila… Razumije se – sve bez generalizacije, jer svi učesnici u događajima kazanim u anegdotama nijesu bez mane i straha.

Jedna od osobina anegdota je eliptičnost (sažetost). Takve su najčešće, anegdote uzete iz zbirki Pavićevića i Žugića. Kad sam koristio druge izvore, nijesam se dosljedno držao principa sažetosti, jer smatram da osim same „istrgnute“ anegdote čitalac mora da shvati i kontekst, cjelinu situacije ili barem neke okolnosti. Nalazio sam više varijanti (verzija) iste anegdote – ali je samo jedna prava i tačna. Anegdote se ne mogu premještati jer: „Ono što se u anegdoti priča, moglo se desiti samo tu i tada, nigdje i nikada više“ – pisao je Vido Latko-vić. (Nar. književnost, knj. I, str. 139; 1957. godine.) Red anegdota je hronološki – koliko se to moglo postići, mada je bila moguća i drugačija klasifikacija.
Mirko Nikolić