Partija pasijansa

Pasijans u sebi sadrži sav haos, ali i sav red koji nas može snaći na ovom svijetu do te mjere da čak i njegovo ime sugeriše neke istine o onom što spada u pitanja apstraktno kategorisana kao „smisao života”.

Ova igra ima njemačko-skandinavske korijene ali je popularnost doživjela u Francuskoj u 19. vijeku. Njeno ime je kod nas i došlo iz francuskog jer „patience“ znači strpljenje. Nama je poznato i američko ime za nju, „solitaire“, s obzirom na to da je pod tim imenom nalazimo na kompjuteru. Tako prevedena znači „samoća“, „samica“.

Ni poker, ni ajnc, ni preferans, nisu savršena metafora života, to je isključivo pasijans. Zato nas poziva da ga igramo. Poziva nas da ne ignorišemo postojanje ružne strane života, one koja je bezizlazna, one u kojoj možemo samo izgubiti. Tada nam igra pokazuje da računamo na sebe, da osjetimo ono Dilanovo – „there’s no success like failure, and failure is no success at all.“

Živjeti znači pokušati složiti jedan pasijans svih stvari na koje nailazimo, koje lete ka nama nevjerovatnom brzinom, crtajući nam ožiljke, mladeže i osmijehe. Svaki život je jedna igra, čudnih pravila i boja, čiji djelovi haotično jure prema nama a mi ih slažemo u kategorije – tamo pik, ondje tref, iza karo a svuda herc.Da odložimo keca za početak.