Sa druge strane štreke

Dok nisam znao da postoji ova knjiga, očima sam svojim vidio da je Sa druge strane štreke sve zaraslo, a sad vidim i ono nevidljivo. Vidim težake kojih više nema. Vidim kuće kojih više nema. Čujem jezik kojeg više nema. Ne jezik lijepo aranžiranih riječi, nego jezik koji raste iz zemlje i zraka. Vidim pjesnikinju Jagodu Kljaić čija olovka, slikajući ljude Banije i Korduna, ima snagu i ljepotu Van Gogovog kista. Ova je knjiga pjesnička oporuka, ne vremenu prošlom, sadažnjem i budućem, već oporuka vDok nisam znao da postoji ova knjiga, očima sam svojim vidio da je Sa druge strane štreke sve zaraslo, a sad vidim i ono nevidljivo. Vidim težake kojih više nema. Vidim kuće kojih više nema. Čujem jezik kojeg više nema. Ne jezik lijepo aranžiranih riječi, nego jezik koji raste iz zemlje i zraka. Vidim pjesnikinju Jagodu Kljaić čija olovka, slikajući ljude Banije i Korduna, ima snagu i ljepotu Van Gogovog kista. Ova je knjiga pjesnička oporuka, ne vremenu prošlom, sadažnjem i budućem, već oporuka