Sabrana dela – Tom drugi

„Aleksandar Ristović jedan je od formativno najznačajnijih pjesnika ovoga jezika, iz vremena kada nam je bilo dopušteno naš jezik i njegove pisce doživljavati kao poželjnu i jedino moguću cjelinu (ili nadcjelinu). Uz Boru Radovića i Danijela Dragojevića bio je pjesnik živih slika, prizora života i životne stvarnosti, čije se pjesništvo kretalo po izazovnoj granici s esejom. Napisao je i objavio mnogo knjiga, po običaju onoga vremena kod različitih izdavača i u čudnim edicijama, koje bi se brzo rasprodale ili nisu dopirale do bogatih i lijepih sarajevskih knjižara naše mladosti. Ili se naprosto radilo o tome da su te knjige bivale objavljene i rasprodavane prije nego što smo se mi rodili ili prije nego što smo dorasli do Ristovićeve poezije. I tako smo ih uzalud pokušavali nabaviti.

Skoro četrdeset godina kasnije, nakon što su se u se, silom ratnih i poratnih prilika urušili svjetovi našega zajedničkog jezika, i nakon što smo sami već izgradili vlastite zabrane i u njima privatna kulturne i književna dobra, koja zamijenjuju jednu zajedničku a nestalu kulturu i književnost, pojavljuju se Sabrana dela Ristovićeva, sa svim onim knjigama do kojih nismo uspjevali doći, i s onim drugim koje smo imali u svojim kućnim bibliotekama. Velika je to sreća u životu. Za nju su zaslužni priređivači djela Alen Bešić, Marjan Čakarević i Ana Ristović.“
(Miljenko Jergović)