Škola za “petparačke” priče : predlozi za drugačiji kurikulum

“Termin ’petparačko’ stoji u naslovu umesto reči ’popularno’, dok bi se ’priče’ dale zameniti rečju ’kultura’. Naslov bi onda glasio ’Škola za popularnu kulturu’ i mogao bi se shvatiti kao – posebna škola u kojoj se uči o popularnoj kulturi: o njenim pravilima i kako se ona proizvodi. Nešto poput kursa za pravljenje popularne kulture. Iako ovde ima ponešto i od toga kako i sa kojim (komercijalnim) ciljevima nastaje popularna kultura, reč ’škola’ se ipak odnosi na sve osnovne, srednje i visoke škole koje zajedno čine ono što zovemo nacionalnim obrazovnim sistemom. Poruku iz naslova onda treba shvatiti kao predlog, kako se to precizira u podnaslovu, da se u škole dela popularne kulture uvedu kao deo obaveznog kurikuluma.”
Dejan Ilić

“Zamišljeni čitalac ove knjige je osoba koju zanima odnos književnosti i obrazovanja. To bi, prije drugih, trebali biti sadašnji i budući nastavnici književnosti, konkretno profesori srednjih škola i studenti adekvatnih nastavnih smjerova. Podrazumijeva se da bi onda, po službenoj dužnosti, s njenim sadržajem i izloženim koncepcijama trebali biti upoznati i profesori na odgovarajućim katedrama.

Ovim posljednjim to možda neće biti očigledno, jer na prvi pogled ugao iz kojeg Dejan Ilić prilazi poučavanju literature nema ništa s aktuelnim silabusima usidrenim u nacionalne kanone i podobne teorije kojima se ti kanoni održavaju na životu. Šta, naime, predavač čistokrvne visoke književnosti da radi s popularnom kulturom unutar svog misionarskog programa?

Prije nego što požuri da kaže ništa, taj bi uvaženi čitalac trebalo da odgovori na jedno važnije pitanje, koje ova knjiga implicira: čemu danas nastava književnosti služi i šta on u tom služenju radi?”
Nenad Veličković