Skupljeno od zaborava

Ažurni kritičari i radoznali čitaoci, koji su bili u prilici da se sretnu sa knjigom eseja Blisko kraju Ramiza Hadžibegovica, dočekaće s radošću i njegovo novo djelo jer ?? ono suštinski nastavak njegovog dosadašnjeg uspješnog istraživanja našeg tradicionalnog nasleđa. U njemu ?? vidljivo autorovo misaono umijeće da sa relevantnim saznanjima, individualnom proživljcnošću, bljcskom mcditacija i stilskom ljepotom blikuje antropološko, filozofsko, etičko i estetičko kazivanje ? vrijednostima ?bič???, rituala i manifestacija svakodnevnog života nasih predaka i njihovog pogleda na svijet. Nekad ustaljeni stil življenja i vremešna ljestvica vrijednosti, u velikoj mjeri su danas na isteku ? već ih prati zaborav. Na to ?? pristaje autor ovog dragocjenog brevijara. Njemu ?? neprihvatljiva njihova smrtnost, nestajanje bez ostatka, jer ?? blizak uvjerenju kad prestanemo da vrednujemo svoje iskonske vrijednosti, prestajemo da cijenimo sebe i djelotvomost svoje čovječnosti. Bez toga iskustva necemo znati ni ko smo ni odakle stižemo. Što ?? najgore, nećemo moći ostati u s?bi, ni izaci iz sebe. Ako se ?? shvati sta ?? bil? unazad, teško ć? se shvatiti šta ć? da se dešava i unaprijed. I kad ?? tradicija, kao danas, poljuljana u svojim temeljima, bil? bi lakomisleno povjerovati da je potpuno prevaziđena, da je zanemarljiva ?? onome što ?? u nj?? bilo mudro, dobro i lijepo, da n? govorimo ? njenim nesvjesnim i arhetipskim slojevima. Zbog silovitog ubzanja i strukturalnih promjena savremene civilizacije, nijedna ranija epoha nije manje znala šta ?? bil? njena prošlost. Stoga imati takvu moć pamćenja i takvu analitičnost u odnosu na tradiciju, kao sto ?? ima autor ove knjige, navodi me na pomisao da ?? on, uslovno govoreći, stigao do vlastite definicije tradicionalnih vrijednosti. Teško ?? reći sta mu ?? bil? od veće pomoći: pojmovna ili intimna saznanja, diskurzivni ili emotivni uticaji. Pouzdana istraživanja, dožvljaji i sjećanja, kao nataložena individualna iskustva, propustena su kroz divna stanja osjećajnosti i ne malo nostalgije. ?? autoru nije smetalo da pokaže, kao lucidni analitičar, da u tradiciji kojom se bavi nije bil? sve dobro i prikladno, ali i više od toga, da nij? bil? ni sve loše i spomo.

Kad se završi čitanje ovog dragocjenog spisa, priziva se opaska Lorensa Darela: Jedno bitn? pitanje cvili i jeca lijeca , duže od ostalih: odakle dolazimo, kuda idemo? Realizovano esejističkim fragmentima, u djelu Ramiza Hadžibegovića vidljivo ?? nastojanje da se "pokrije" cjelina i bitnost svijeta tradicije i ostvari njeno prevrednovanje. Ono pripada onim tvorevinama koje su i poslednja odbrana tog svijeta i njegovog dostojanstva.
Ratko Bozovic