Poglavnikova bakterija

„Vi, naravno, znate“, opet se nakon kraće pauze Pave malo ohrabrio, „da je ta vaša priča potpuno… mislim, besmislena.“ „Naravno da znamo“, upao je muškarac do Starog. „Zato ti je i pričamo. Zato ćemo te, najzad, i pustiti odavde da se vratiš kući. Zato što je naša priča dovoljno besmislena da ti nitko ne bi vjerovao ni da je ispričaš na detektoru laži.“

Bilo da piše o misterioznoj bolesti, morskim psima ili fudbalskim navijačima, Boris Dežulović čini to vešto, duhovito i zabavno. U šest antologijskih priča njegovi junaci, obični, mali ljudi, naći će se u sasvim neobičnim okolnostima i situacijama. Pišući o njima, autor ispisuje blago ironičnu analizu hrvatskog društva koja će vas u isto vreme nasmejati do suza i duboko dirnuti.

„Dežulović se pokazuje kao pripovjedač koji se dobro snalazi u posve različitim registrima pripovjedanja, kao pripovjedač s mjerom koji zna poentirati stvar i čija se duhovitost ne utapa u jeftinoj banalnosti i pukom prepisivanju stvarnosti.“ – Jutarnji list

„Izvanredno parče najboljeg proznog štofa!“ – Teofil Pančić