Osnovi pravnog rasuđivanja

Pravno rasuđivanje, kao podvrsta pravničkog rasuđivanja, u ovoj knjizi se stipulira kao rasuđivanje o spornim pravnim pitanjima na osnovu autoritativnih pravnih razloga, koji se nalaze u formalnim i faktičkim izvorima prava. Odgovarajući na pitanje šta je pravno rasuđivanje i kako se ono praktikuje, knjiga „Osnovi pravnog rasuđivanja“ u stvari predstavlja pokušaj da se pruži elementaran odgovor na pitanje: „Šta znači „misliti kao pravnik“, odnosno u čemu se pravno rasuđivanje razlikuje od rasuđivanja nepravnika, kada je reč o primeni prava u konkretnim slučajevima?“

Kao što je dobro poznato, premda se često prenebregava, dobar pravnik nije onaj koji (samo) dobro poznaje propise, već onaj koji ume s njima da barata, to jest da ih tumači, a to znači da daje interpretativne argumente u prilog mogućem tumačenju propisa. Stoga je poglavlje knjige koje je posvećeno interpretativnim argumentima (jezičkim, sistemskim, ciljnim i drugim) najobimnije, tako da i kvantitativno i sadržinski predstavlja centralni deo rasprave. Uz to, u poslednjem poglavlju vrlo opširno se razmatra analogija, kao oblik zaključivanja, koji pravnicima može biti od velike koristi, kako prilikom popunjavanja praznina, tako još više i prilikom tumačenja prava.

Zbog svega toga, „Osnovi“ nisu (samo) puka teorijska rasprava. Pretenzija autora je da oni posluže i kao svojevrsna „čitanka“ pravnog rasuđivanja na našem jeziku. Otuda je svrha knjige da bude predložak studentima za sticanje osnovnih saznanja o tumačenju i argumentaciji u pravu, ali i alat za rešavanje svakodnevnih nedoumica pravnika-praktičara oko načina na koji tumače pravne propise.