Roman o bunilu

Dragojlovićev ROMAN O BUNILU napisan je u (post)modernom maniru u formi dijaloga, tehnikom „skinuto s trake“. Književni postupak je pojednostavljen, sveden na dijalog koji se pokreće ad hok između likova koji predstavljaju me- štane provincije ili nosioce lokalne vlasti. Sadržaj tih dijaloga osvetljava jednu etapu u razvoju našeg savremenog društva koju najčešće označavamo pojmom tranzicija.

Dijalog se odvija spontano, krajnje je redukovan, uz minimalnu upotrebu interpunkcijskih znakova, a odvija se po automatizmu i, kako odmiče, dobija na unutrašnjoj dinamici i dramskoj napetosti. Po onome što junaci romana govo- re saznajemo o njihovom socijalnom statusu, moralnim i poli- tičkim normama „novoga doba“.

Likovi govore u trenu kako se pojave i tamo gde su se zatekli; kafana, ulica, skup ili putovanje, a teme njihovih razgovora se tiču pozadine vlasti u pomenutom periodu za koji u ruskom jeziku postoji srećniji izraz: perestrojka.

Kako se odmiče s čitanjem uviđamo da su likovi umreženi, a njihova uzajamnost višeslojna i često antagonizovana nesaglasnim motivima i interesima.