Silazi, silazi

…Nekoliko njegovih tuzlanskih presuda uzburkale u domaću i svjetsku javnost. O njima su pisali vodeći američki i europski listovi.

Kao pravni unikati proučavaju se u zemljama zapadne Europe i Amerike, Nažalost, ne i na našim pravnim fakultetima.

Svaka od ovih presuda svjedoči o tome koliko znanja, hrabrosti i etičnosti mora imati sudac koji u rukama drži prsten pravde iz kojega, kao kod cara Hamurabija, mora isijavati svjetlost zakona.

Poput stijene cara Hamurabija, sudac Ilija nijednog trena nije odstupio od sudačkog načela: Non sub homine, sed sub lege! Nikad prema čovjeku, nego prema zakonu.

U razgovoru s prijateljima koji su ga upozoravali da režim nema mislosti uvijek je ponavljao svoj kredo: Omnia mea mecum porto / Sve svoje nosim sa sobom.

Skupo je platio svoju sudačku čestitost.

Nakon nekoliko presuda razriješen je dužnosti suca. Otišao je u neizvjesne vode odvjetničkog poziva.

Pravednik je postao prognanik. Prognanik na ulici nepravde!

Evo presuda za povijest prava, pravde, sudačke čestitosti i odlučnosti…