Pod sumnjom (Dela 3)

S podnaslovom Dani u Beogradu, ovo je roman o posebnom prijateljstvu Lazara Koštanića i Stevana Zarmaka koje povezuje „zajednička vizija“, o ljubavnom trouglu, o granici između normalnog i ludila, o lucidnosti pacijenta klinike za duševne bolesti, o studijama filozofije... Autor „pod sumnju“ stavlja svaki uspeh do koga se došlo u vreme cenzure i promovisanja određene vladajuće ideologije za čije vreme nije bilo javne „seče knezova“ već potajnog, kako ga Ocić naziva, „sivog zločina“. On razgovetnim i jasnim stilom, povremeno ironično intoniranim, razotkriva takozvanu intelektualnu elitu jednog vremena.

„Razmišljanja, koja iznosi u romanu Pod sumnjom, da je moral bez čina hipokrizija, politika bez morala – zločin, a umetnost bez morala obmana i šarena laža, jasan su pokazatelj kojim putem idu njegova usmerenja. Ovome se može dodati problem slobodne volje sa kojim se suočavaju njegovi junaci (šta mogu da znam, šta treba da činim, čemu da se nadam?) a u posrednoj vezi sa time i pitanja nužnosti i slobode.“
(Gordana Maletić)

„U ovom romanu prolazimo kroz beogradske kafane, univerzitetske i školske učionice, šetamo Kalemegdanom, bivamo u duševnoj bolnici i drugdje, tako da bi se uslovno moglo reći da je glavni junak sam Beograd pod diktaturom. Ironija, groteska, mnoštvo aluzija, upotreba ’jezičkog materijala’ iz prividno udaljenih područja i druga ’sredstva’ i oblici pripovijedanja čine ovu prozu, pored ostalog, bogatom pozornicom gdje se zbiva neumoljiv obračun s priviđenjima koja donosi ideologija. Svako će iz ovog oporo-igrivog, otrežnjavajućeg štiva zahvatiti koliko može. Malo će, vjerovatno, biti ravnodušnih.“
(Zdravko Krstanović)