Duga svetla : Razgovori, profili, pastiši, ćutanja

Tekstovi nastali iz razgovora Miće Vujičića s poznatim svjetskim piscima uvelike nadilaze konvencije i uobičajeno shvaćene mogućnosti intervjua. Umjesto žanrovskog klasi? ciranja, radije bih to štivo opisao kao topli zagrljaj žurnalizma i umjetnosti. U doba opće vladavine površnosti, tu se književnosti i književnim stvaraocima zalazi pod kožu, otkrivaju se nijanse, raspetljavaju skriveni detalji, ukratko: putuje se u dubinu i strpljivo traga za posvećenim čitaocem, odmetnutim od „publike“ čiji je ukus ukalupljen fastfood industrijom masovnih medija. Treba uživati dok se još može, jer – što se novinarstva tiče – ono što Vujičić radi ne ide u korak s vremenom, već, na radost čitatelja spašene glave, vremenu usprkos.
Viktor Ivančić

Ovo je drukčije od svega što sam čitao do sada: Mića Vujičić je stvorio formu u koju je ugradio sva svoja književna znanja, jer njegovi razgovori s piscima nisu naprosto intervjui, već su istovremeno i eseji, kratke priče, književne kritike i feljtoni. Jedna nova forma.
Semezdin Mehmedinović

Ključna sintagma ove knjige razgovora je „potrošiti sagovornika“. Zašto? Pa zato što Mića Vujičić, ne poštujući novinarsko kruto pravilo intervjua: pitanje – odgovor, već mešajući klasičan dijalog sa sopstvenim unutrašnjim monologom, uz to dodajući svoja zapažanja, misaone ekskurzije i maštovite digresije iznenađuje i autora/sagovornika, a naročito čitaoca. Tako stvara novi, skoro pa do sada nepostojeći žanr. Na svakom čitaocu je da ga imenuje po slobodnoj volji. Jer ključ ove knjige i jeste u oslobođenosti od očekivanog.
Vladislav Bajac