Božićne priče

Čitajući pripovetke ne napušta nas doživljaj prisustva `tihog glasa`, u kome se Gospod otkrivao proroku Iliji, a istovremeno provejava bolno sećanje za izgubljeniom prošlim vremenima detinjstva i nevinosti kao i Adamov pokajni žal zbog neposlušnosti u Raju. Međutim, uniniji on nije davao mogućnost da nadvlada zato uoči najvećih praznika, Vaskrsenja Hristovog, a svakako i Rođenja on nam iznosi te sitne, a rekli bi čak neprimetne radosti malih ljudi a koje su pune ljubavi i vere koja gore premešta. Za ovakve ljude se Spasitelj molio Ocu u Getsimanskom vrtu, ovaj narod Božiji sačinjava Crkvu koju ni vrata adova neće nadvladati.

Zato su ove pripovetke vrlo korisne za čitanje i u našem narodu, zahvaćenim duhom bezverja i otuđenosti od Boga, Crkve i Predanja a koji naivno veruje da se Gospod nalazi u jakom vetru, trusu i ognju koji često stvaraju moćnici ovoga sveta, ne bi li se i mi pridružili onima kojima će Gospod prilikom Dolaska reći: „Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja sveta„ (Mt. 25, 34).