Prirodno, normalno, ispravno

Da prošlost ne bi bila vid smrti, da sadašnjost može da proizvede motivaciju da se u neizvesnu budućnost investira postavljanje ciljeva koji će samo možda biti ostvareni, potrebna je jedna vrsta kontinuiteta koji nije puki kontinuitet vremena koje prolazi već kontinuitet koji, kao rezervoar, čuva prošlost u onome što jeste, što je sadašnjost, i sve to prenosi u budućnost, budućnost za koju se uzima da će zaista doći, i da će se u njoj naći sačuvano ono što je bilo važno u prošlosti i biti sabrano u smislenu celinu koja se neće „sastojati“ iz proizvoljno napabirčenih okrajaka udobne i neobavezne proizvoljnosti. Ta celina će sadržati mnoge sastojke koji konstitutivno deluju na „proizvodnju“ onog smisla koji će ostvarene, pa i neostvarene, vrednosti urediti tako da inventar njihovog postignuća prevaziđe prolaznost i proizvoljnost, i postavi demarkaciju između onoga što, ma koliko bilo stvarno pa često i neodoljivo privlačno, nije važno i onoga što je važno i u tome istrajava. Neki od tih sastojaka su, kao posebne teme, predmet istraživanja u ovoj knjizi.