Brisanje. Raspad

Godine 1986. objavljeno je posljednje veliko prozno djelo Thomasa Bernharda: Brisanje. Raspad. To je “bezuvjetni dar Thomasa Bernharda svjetskoj književnosti” (Frankfurter Allgemeine Zeitung). Franz-Josef Murau pripovijeda nam o “kompleksu svoga porijekla”, što se dade opisati jednim pojmom: dvorac Wolfsegg. Tu je Murau odrastao, tu je donio odluku da će, želi li spasiti sebe i svoju duhovnu egzistenciju, morati napustiti dvorac Wolfsegg. No ipak se još jednom vraća onamo. Njegovi roditelji i brat poginuli su u prometnojnesreći. Taj ponovni boravak u Wolfseggu pojašnjava Murauu da se konačno mora odvojiti od toga mjesta. On donosi odluku da će pisati o Wolfseggu s ciljem da sve “opisano izbrišem, da izbrišem sve što podrazumijevam pod Wolfseggom i sve što Wolfsegg jest”. Pritom se služi sredstvima što ih je Thomas Bernhard u svojim djelima razvio do perfekcije: pretjerivanjem, komikom, rastaka-njem svih nadiđenih misaonih kategorija.