Đevič kamen

„U vrtu književnog stvaralaštva zaiskri još jedan cvetak, planinski svež i originalan, a pod naslovom "Đevič kamen". Iako pisac već dugo živi u gradskim uslovima, ostao je svojevrsno ugrađen u carstvo prirode i humanosti, u originalne slike planinskih vrleti, šuma i potoka i to svoje duhovno srastanje sa majkom prirodom izrazio je sveže i originalno u ovoj knjizi. Služeći se brojnim rečima iz dubine narodnog govora i koristeći originalne metafore i poet-ske ukrase, on je pred čitaocem stvorio svojevrsne slike planina, litica, uvala, šuma i vrleti. Veličinu planina on vidi u naslanjanju na nebo, njihovu plodnost u šišarkama, divokozama, vetrovima. On čuje kako stakleni klobučići žubore na izvorima, kako klikće orao na nebe-skim visinama i traži svoj plen. Ovi opisi su tako verni i snažni da čitalac prosto oseti miris prirode, svežinu zelenih prostora na planini pivskoj i često zavapi za takvim životnim ambi-jentom, otuđen i zakopčan surovim stegama grada.“
(iz rezenzije Save Stekića)