Fratarske priče

„Ovo je zemlja oskudna i uboga, tijesna i mrka, ni valija nije u njoj lako biti a kamoli raja i redovnik. U ovoj se zemlji jedna čaša vidi i bode oči kao najviša kula u nekoj drugoj. Kome je do toga da bude rahat i zenđil, nije mu se trebalo u njoj roditi ni zafratriti. Ovdje se dram radosti dušom plaća. A ti idi sad pa pitaj zašto je tako. Ili, još bolje, niti idi niti pitaj, nego sjedi gdje si i budi što si, jer je ludo ići i pitati drugog šta te boli, a mnogo pametnije sjediti i razgovarati sam sa svojom mukom. I da odeš tamo, ne bi ti ništa koristilo. Cijelog vijeka bi ostao ono što si. Ko te nikad ranije nije čuo ni vidio, samo kad te pogleda rekao bi odmah: Otkud ova fratrina ovdje?“

Pripremajući jednu veliku fratarsku „sagu“, Andrić je objavio niz pripovedaka u kojima su junaci bosanski franjevci, ukazujući na poseban duh, način života i borbu ovih fratara sa turskom vlašću. Velikodušni entuzijasti i zanesenjaci, racionalni i mudri duhovnici, promućurni, dovitljivi i lukavi borci, ali i nabusiti i mrzovoljni osobenjaci i priučeni bogoslovi, Andrićevi franjevci su jednostavni ljudi, iskreno predani svojoj veri. Ovi „Hristovi siromasi“ koji bosanskim putevima hodaju bosi, u mantijama od grubog sukna, opasani konopom umesto pojasom, čuvajući veru u siromaštvu i odricanju, prerastaju su u protagoniste jednog od najuspelijih Andrićevih pripovedačkih ciklusa.